nedjelja, 12.10.2008.
Znaš da još uvijek si ljubav moja....
Boomp3.com
Znaš da još uvijek si ljubav moja.....
Ljubav kojoj bi sve oprostila.
Ljubav zbog koje bih ako treba opet otišla.
Znaš da još uvijek si ljubav moja......
Ljubav poput sna nikad ostvarenog.
Ljubav poput cvijeta nikad ubranog.
Znaš da još uvijek si ljubav moja.......
Ljubav kao šutnja kad se nema što više za reći.
Ljubav kao pogled koji govori ponekad više od samih riječi.
Znaš da još uvijek si ljubav moja....
Ljubav kao tuga koja nakon odlaska para dušu.
Ljubav kao sreća kad si mi blizu.
Znaš da još uvijek si ljubav moja......
Ljubav kojoj bi sve oprostila.
Ljubav za koju bih živjela....
- 17:10 -
subota, 19.07.2008.
Boomp3.com
"Nije bitno koliko je uzak prolaz,
s koliko je kažnjavanja nabijen svitak,
Ja sam gospodar svoje sudbine:
Ja sam zapovjednik svoje duše."
William Ernest Henley
.....There are moments in our lives when we find ourselves at a crossroads.
Afraid. Confused. Without a roadmap.
The choices we make in those moments can define the rest of our days.
Of course, when faced with the unknown, most of us prefer to turn around and go back.
But once in a while people push on to something better.
Something found just beyond the pain of going it alone.
And just beyond the bravery and courage it takes to let someone in.
Something beyond the quiet persistence of dream.
Because it is only when you are tested that you truly discover who you are.
And it is only when you are tested, that you discover who you can be.
The person you want to be does exist.
Somewhere on the otherside of hard work and faith and belief.....
....and beyond the heartache and fear of what lies ahead.......(OTH)
.....jer ponekad se u životu dogode stvari s kojima se teže suočavamo.....
....i tada stojimo na mjestu.....i ne znamo kojim putem dalje krenuti.....
.....preplašeni....zbunjeni....razočarani....tužni....izgubljeni.....
.....i svaki nam se put čini jednako nepoznatim.....
....jednako teškim....i nadasve nemogućim......
..... i jedino utješno nam se tad čini da će vrijeme proći.....i odnjeti sa sobom te crne oblake koji su se nadvili nad nas....ali vrijeme uvijek prolazi....na sreću ili na nesreću.....uvijek prolazi.....ali odnosi li uistinu sa sobom te crne oblake?
U redu je...... govorim si......Uistinu.... u redu je.....
Čovjek je gospodar svoje sudbine. Istina ili laž?
Ovaj put ću uistinu pokušati. Neću više bježati. Vjerovat ću da je to istina.
Trebale su zapravo te neke stvari da se dogode kako bih napokon to shvatila.
I u redu je.... uistinu je u redu......
Bojala sam se suočiti s nekim stvarima.....bojala sam se vjerovati da može biti bolje.....odgađala sam, a dani su prolazili.....u nepovrat......
Sada znam da može biti bolje, da će jednom biti bolje....ako budem vjerovala u to.....
Uglavnom.....dogodile su se te neke stvari...o kojima ne želim baš govoriti....ove dvije godine sam imala krizu oko faksa.....nije mi baš išlo....izgubila sam godinu....pokušala nešto drugo upisati....predomišljala se i na kraju nisam uspjela......još jedna godina je prolazila......opet nisam znala šta ću.....svima nekako ide....samo ja stojim na mjestu....nisam glupa.....nisam lijena...samo mi malo čvrstog karaktera fali i stava....nakraju sam se ipak primila učenja.....i upala na drugi faks.....što mi je drago....jer bilo je to teško razdoblje za mene, a sada ipak nekako ide ka boljem....valjda će napokon krenuti ka boljem....novi početak....iako me sad strah svega toga novoga...... ali moram biti pozitivna......držite fige!!!
A šta se tiče ljubavi....mislim da će ovo dovoljno reći.....
.....Sada znam da u redu je, kada kiše su prestale padati.....
....Nisam mu znala reći koliko mi znači, koliko mi je oduvijek značio....
....Mislila sam da zaslužuje bolju osobu od mene......
....Ne znam....mislim da mi je bilo previše stalo do njega.....
....Mislila sam da će biti bolje ako ga zaboravim....
....ali nisam znala da lažem samoj sebi.....
....i kako su dani prolazili....bilo je sve teže.....
....jer sam počela shvaćati da ga volim sve više.....
....Sada znam da u redu je, kada kiše su prestale padati....
....i dok svira na radiju još jedna od tisuću pjesama koje me podsjećaju na tebe...
....dođe mi da se nasmijem.....
.... jer sada znam, koliko sam pogriješila.....
....i koliko mi ponekad još nedostaješ....
"....i ne bi prošao niti jedan dan, a da nisam mislila na tebe....
...niti jedna noć, a da te ne bih sanjala.......“.
....Sada znam da u redu je, kada kiše su prestale padati....
...i da bit ću dobro.....
....treba mi promjena.....
....daleko od svega ovoga.....
....dok još tuga boravi u srcu....
....ali u redu je, uistinu, sada kada kiše su prestale padati....
....jer znam da i na mene negdje neka nova ljubav čeka....
Ne znam kada će novi post. Već duže vrijeme namjeravam prestati pisati. Zbog sebe.
A trenutačno..... jednostavno..... trebam promjenu....
Novi početak dobro zvuči....
....jer sada znam kojim putem želim ići.....
....i da bit će sve u redu.....
.... jer zaslužujem biti sretna.........
U redu je. Nema ljutnje.
Ako je sretan s njom....neka tako onda bude......
Čuvajte ono što vas ispunjava srećom.... ono što vam mami osmijeh na lice...ono zbog čega vrijedi živjeti....čuvajte....da ne izgubite....
Voli vas sve Natural Blondie.
- 18:33 -
subota, 07.06.2008.
RASTEŠ
boomp3.com
Rekla sam da se ne vraćam, ali naletjela sam na ovaj tekst pa ga odlučih podjeliti s vama:
RASTEŠ
Nemoguće je proći kroz život....
A da ti ponekad ne propadne sav trud,
Da ne budeš razočaran prijateljstvom,
Da nikad ne budeš bolestan,
Da ne osjetiš bol ljubavi,
da ti nitko u obitelji ne umre,
i da nikad ne pogriješiš.
To je cijena života.
Ipak, nije važno ono što se događa,
Već kako se reagira.
Ako se prepustiš sakupljanju vječno
Krvavih rana,
Živjet češ kao ranjena ptica nesposobna
Ponovno poletjeti.
Rasteš....
Rasteš kad ne postoji praznina u nadi,
Ni oslabljenost volje,
Ni gubitak vjere.
Rasteš kada prihvatiš stvarnost
I samouvjereno je živiš.
Kad prihvatiš sudbinu,
Ali imaš volju da učiniš sve kako bi ju promjenio.
Rasteš integrirajući ono što je iza tebe,
Stvarajući ono što je ispred tebe
I vizualizirajući ono što može biti tvoja budućnost.
Rasteš prebrođujući, poštujući samog sebe
i dajući plodove.
Rasteš otvarajući put ostavljanjem tragova za sobom,
I kad si sposoban integrirati i učiti iz svojih iskustava....
Rasteš sijući korijenje!
Rasteš postavljajući si ciljeve,
Ne obraćajući pažnju na negativne komentare
i predrasude.
Kad svojim ponašanjem daješ primjer
Ne pridajući važnost ismijavanjima i prezirima.
Kad ispunjavaš svoj poziv.
Rasteš osnaživanjem karaktera,
Uzvišenog obrazovanjem.
Rasteš iskazujući svoje osjećaje......
Rasteš kad si spreman suočiti se sa ogoljelim granama zime,
Berući ruže bez obzira na trnje
i označujući put unatoč prašini koja se diže.
Rasteš kad si sposoban očvrsnuti na ostacima iluzija,
i namirisati se otpacima cvijeća.....
i osjetiti žareći plamen na ruševinama ljubavi!
Rasteš pomažući bližnjima,
Upoznajući samog sebe
i dajući životu više nego što primaš.
Rasteš usađujući korijene kako ne bi mogao izmaknuti i pobjeći....
Braneći se kao orao da ne prestaneš letjeti....
Usidrivši se kao sidro i sjajeći kao zvijezda.
Dakle.....
Rasteš.
Susana Carizza
Treba mi predah od pisanja....pa ću samo reći..."Vidimo se"
Voli vas sve Natural Blondie!
- 08:29 -
Komentari (13) - Isprintaj - #
subota, 31.05.2008.
Ljubav je uvijek lijepa
boomp3.com
Blog sam počela pisati zbog ljubavi....pa ću ga i prestati pisati zbog ljubavi....
.....znam da će neki misliti da previše idealiziram....da mi je sve ružičasto....i da sve previše emotivno prihvaćam...i imat će pravo...ali...eto takva sam...i možda je to moja mana..... jer nije mi lako izreći neke stvari tada kada mi je uistinu stalo do nekoga....i zato se i dogodilo ono što se dogodilo nakraju....ali zato ću uvijek znati što napisati.....
.... jer ponekad nije dovoljno reći "OPROSTI" da bi se ispravila stvar...
....a " VOLIM TE" može zvučati previše....
......i onda kada s obje strane boravi tišina....
....ni ne slutiš da šutnja može govoriti više od riječi.....
.....i da možda nisi jedini kome je tuga u srcu.....
..... jer ljubav se ponekad skriva u mračnim kutovima soba....
..... u očima stranaca i u crvenim makovima kraj pruge....
....u povjetarcu što dotične grane drveća....
....i pjesmi cvrčaka......
....ali to ne znači da ne postoji....
....da, skrivala se cijelo vrijeme u našim srcima.....
....ali mi smo se bojali vidjeti ju.....
...zapravo....shvatila sam da neke stvari moram promjeniti......stoga mislim da je ovo zadnji post......i zato baš neka govori o ljubavi....i pjesma neka bude ljubavna....jer to je takooo tipično za mene....
....jer želim reći da ljubav zapravo nikad nije ni tužna ni sretna....ljubav je uvijek bez obzira na sve lijepa....jednostavno lijepa stvar.....i takvu je uvijek i treba gledati.....
....pa eto...za sve vas....da to nikad ne zaboravite....neke lijepe rečenice:
" Ne kaži sve što znaš,
ne čini sve što možeš,
ne vjeruj svemu što čuješ,
ne daj sve što imaš,
ne želi sve što nemaš,
samo voli onog tko tebe voli ".
" Love isn't finding SOMEONE
You can live with,
It's finding someone
You can't live with out "
" Trenutak je dovoljan da se nekoga upozna,
trenutak je dovoljan da se nekoga zavoli,
ali ni vječnost nekad nije dovoljna
da se zaboravi ono što trenutak stvori ".
" Vrijeme je presporo za one koji čekaju,
prebrzo za one koji se boje,
predugo za one koji tuguju,
prekratko za one koji se raduju,
ali za ljubav vrijeme je vječnost. "
" Daljine razdvajaju ljude
zbog njih se tuguje, plače,
ali onome tko zaista voli
daljine ništa ne znače! "
" Nikad ne traži nešto savršeno da zavoliš,
bit češ u opasnosti umrijeti bez ljubavi.
Zavoli nešto što nije savršeno,
i učini ga savršenim svojom ljubavlju ".
" Ne gledaj u ljepotu koja će te zanjeti,
već gledaj u dušu koja će te voljeti. "
" Kada odlučiš voljeti – prvo nauči hodati po snijegu, a da ne ostavljaš tragove,
jer samo tako nikoga nečeš povrijediti svojim odlaskom ".
" Ne dozvoli da budeš nečiji stih,
potrudi se biti mu cijela poezija. "
" U životu poželi da ne izgubiš voljeno
i da ne voliš izgubljeno ".
" Pobrini se da dobiješ ono što voliš,
inače će te prisiliti da voliš ono što dobiješ ".
" Nikad ne počinji voljeti onoga koga ne smiješ.
nikad ne gledaj u oči onoga tko te ne zaslužuje,
ali uvijek uzvrati ljubav onome tko ti ju daje! "
" Ljubav počinje pogledima,
traje poljubcima, a završava suzama. ".
" Muzika je izmišljena kako bi svjedočila o ljudskoj usamljenosti. "
" Voljeti nekog, a ne biti s njim,
isto je kao i biti kažnjen kada nisi kriv. ".
" Osmijeh je jedna kriva linija
koja može ispraviti mnoge stvari."
" Pravi prijatelj je ona osoba koja te drži za ruku i dodiruje tvoje srce. "
" Vratiti se staroj ljubavi
isto je kao i pročitati
knjigu kojoj znaš kraj. "
" Ni jedna osoba ne zaslužuje tvoje suze,
a ona koja ih zaslužuje neće te nikada rasplakati. ".
" Možeš biti samo osoba na ovom svijetu,
ali za nekoga ti si cijeli svijet."
" A wise girl kisses but doesn't love,
Listens but doesn't belive,
And leaves before she is left...".
Marlyn Monroe
" Ne opiri se toliko. Najbolje stvari se događaju onda kada ih ne očekuješ. ".
" Ljubav znači ne morati reći da ti je žao. ".
Love Storie
" Nemoj plakati kad sunce zađe na kraju dana,
jer od suza nećeš moći uživati u ljepoti zvijezda. "
Voli vas sve Blondie!
boomp3.com
- 16:22 -
petak, 21.03.2008.
Još malo o ljubavi
boomp3.com
Evo, dugooo me nije bilo. Odlučila sam napisati još nešto malo o ljubavi:
SAVRŠENO SRCE
Jedan je mladić imao savršeno srce. Nije bilo crtice ni zareza na njemu. Svi su se slagali da je njegovo srce najljepše. Mladić je bio jako ponosan i sve se više i glasnije hvalio svojim prelijepim srcem.
Iznenada se pojavio starac i rekao: „Zašto tvoje srce nije ni približno lijepo kao moje?“
Starčevo srce je snažnije udaralo, ali je bilo puno ožiljaka.
Na nekim su mjestima komadići bili premješteni a na druga stavljeni, ali nisu potpuno odgovarali.
A bilo je puno mjesta gdje su cijeli komadi nedostajali.
Ljudi su pogledavali starca s nepovjerenjem: kako može i pomisliti da mu je srce ljepše od mladićeva.
Mladić je pogledao u starčevo srce i nasmijao se: „Mora da se šališ“, rekao je.
Usporedi svoje srce s mojim, moje je savršeno, a tvoje je prepuno ožiljaka.
Vidiš, svaki ožiljak predstavlja osobu kojoj sam darovao ljubav – izvadio sam komadić srca i dao joj ga.
Najčešće su i oni meni poklonili komadić svoga srca koji nije baš savršeno pristao na prazno mjesto u mojem.
Kadikad sam poklonio komadić srca, a da nisam dobio drugi zauzvrat. Tu su nastale velike praznine i udubljenja.
Iako su otvorene praznine bolne, podsjećaju me na ljubav koju smo dijelili.
I za te ljude gajim nadu da će se jednog dana vratiti i ispuniti ih.
Mladiću, vidiš li sada što je istinska ljepota?
Mladić je neko vrijeme uronio u misli.
Prišao je starcu, posegnuo za svojim mladim, savršenim srcem i otrgnuo komadić te ga drhtavim rukama pružio starcu.
Starac je prihvatio komadić mladićeva srca, odlomio komadić svoga i smjestio ga na ranu mladićeva srca.
Mladić pogleda u svoje srce, ne više tako savršeno, ali ljepše nego ikada.
Nepoznati autor
VOLJETI
Biti zaljubljen pa makar i nakratko
Znači biti istinski i čudesno živ
Ne voljeti nikada je isto kao ostaviti kartu
Svoje duše neoznačenu, neistraženu
Ali budi oprezan prije no što kreneš
Na putovanje otkrivanja svoga srca
Jer će na njemu biti olujnih mora i opasnih voda
Prije nego što dođeš do otočnog raja svojih snova
Ne možeš saznati za užitke ljubavi
Ako ne pretrpiš njezine boli.
Samo kad si smrznut i sam čekao kroz noćne sate
Istinski češ osjetiti jutarnje sunce
I osjetiti njegovu toplinu kako ljubi tvoje tijelo
I prije no što možeš poletjeti kao orao
Visoko i slobodno beskrajnim plavim nebom
Moraš znati što to znači biti
Bespomoćan, beznadan, izgubljen i na dnu.
Ali ne, ne boj se Ljubavi
Budi spreman, budi uvijek spreman
I kada Duh istinske ljubavi dođe k tebi
Zagrli Ga, zagrli Ga bez srama
Neka zaposjedne tvoje tijelo i dušu
I odvest će te na mjesta
Koja nikada nisi mogao ni zamisliti.
I osjetit češ u svakoj žili svoga bića
Ono što nisi osjetio nikad do sada.
Dozvoli si da budeš sretan
I priznaj da to jesi
Cijeni baš svaki trenutak
Jer se više nikada ne će vratiti
Vrijeme brzo prolazi onima koji vole
I mali znak pažnje danas
Bogata je uspomena sutra
Daj i primaj slobodno
Upamti, blagoslovljen si da budeš voljen
Ali dvostruko blagoslovljen kada Ti voliš zauzvrat.
Roma Downey
Eto, toliko za sada od mene, želim vam svima Sretan Uskrs i da se lijepo provedete. Pusa
- 13:00 -
Komentari (23) - Isprintaj - #
četvrtak, 14.02.2008.
Mjesec ljubavi
boomp3.com
Evo, dugooo me nije bilo, bila sam u gužvi, hvala vam svima na lijepim komentarima koje ste mi ostavili , i evo, novi postić napokon!
Pošto je danas Valentinovo, Dan zaljubljenih, a i cijeli ovaj mjesec nekako je posvećen ljubavi, odlučih napisati nešto o tome.
.....ponekad nam se čini da je bila ludost zaljubiti se u nekoga......
.....i onda tražimo opravdanje i kažemo "ljubav je slijepa!"..........
.....pa eto, možda ima nešto u tome.....
Ovo je jedna priča o osjećajima, iako su je mnogi od vas vjerojojatno već čuli, meni se dopala nakon što sam ju pročitala u jednom postu jedne blogerice, pa ju odlučih podjeliti sa vama, iako mi pravi autor nije poznat.
PRIČA O OSJEĆAJIMA
Ludost je predložila osjećajima da se igraju skrivača. Kad su se svi osjećaji sakrili, ludost je krenula da ih traži.
Jednom davno, svi ljudski osjećaji i sve ljudske kvalitete našli su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji.
Kada je Dosada zijevnula po treći put, Ludost je, uvijek tako luda, predložila:
" Hajdemo se igrati skrivača!"
Tko se najbolje sakrije, pobjednik je među osjećajima.
Intriga je podigla desnu obrvu, a Radolaznost je, ne mogavši prešutjeti, zapitala:
"Skrivača? Kakva je to igra?"
"To je jedna igra", započela je objašnjavati Ludost, "u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milijun, dok se svi vi ne sakrijete.
Kada završim sa brojenjem, polazim u potragu i koga zadnjeg pronađem, taj je pobjednik."
Entuzijazam je zaplesao, slijedilo ga je Oduševljenje.
Sreća je toliko skakala da je nagovorila na igru i Sumlju i Apatiju koje nikada ništa nije zanimalo.
Ali nisu se svi htjeli igrati.
Istina je bila protiv skrivanja, a i zašto bi se skrivala?
Ionako je uvijek, na kraju, svi pronađu.
Ponos je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mučilo što on nije bio taj koji se sjetio predložiti igru.
Oprez nije htio riskirati.
"Jedan, dva, tri..." počela je brojati Ludost.
Prva se sakrila Lijenost koja se, kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu.
Vjera se popela na nebo,
Zavist se sakrilau sjenu Uspjeha koji se mučeći popeo na vrh najvišeg drveta.
Velikodušnost se nikako nije mogla odlučiti gdje da se sakrije jer joj se svako mjesto činilo savršenim za jednog od njenih prijatelja.
Ljepota je uskočila u kristalno čisto jezero,
a Sramežljivost je provirila kroz pukotinu drveta.
Krasota je našla svoje mjesto u letu leptira,
a Sloboda u dahu vjetra.
Sebičnost je pronašla skrovište, ali samo za sebe!
Laž se sakrila na kraju duge (laže, bila je na dnu oceana),
a Požuda i Strast u kraterima vulkana.
Zaborav se zaboravio sakriti, ali to nije važno.
Kada je Ludost izbrojala 999,999,
Ljubav još nije pronašla skrovište jer je bilo sve zauzeto.
Ugledavši ružičnjak, uskočila je, prekrivši se prekrasnim pupoljcima.
" Milijun ", zavikala je Ludost i započela svoju potragu.
Prvu je pronašla Lijenost, iza nabližeg kamena.
Ubrzo je začula Vjeru kako raspravlja o teologiji s Bogom,
a Strast i Požuda su iskočile iz kratera od straha.
Slučajno se tu našla i Zavist, i naravno Uspjeh,
a Sebičnost se nije trebala niti tražiti.
Sama je izletjela iz svog skrovišta, koje se pokazalo pčelinjom košnicom.
Od toliko traženja Ludost je ožednila,
i tako u kristalnom jezeru pronašla Ljepotu.
Sa sumljom joj je bilo lakše jer se ona nije mogla odlučiti za skrovište pa je ostala sjediti na obližnjem kamenu.
Tako je Ludost, malo po malo, pronašla gotovo sve.
Talent u zlatnom klasju žita,
Tjeskobu u izgorjeloj travi,
Laž na kraju duge (laže, bila je na dnu oceana)
a Zaborav je zaboravio da su se uopče igrali.
Samo Ljubav nije mogla nigdje pronaći.
Pretražila je svaki grm i svaki vrh planine i kad se već razbijesnila, ugledala je ružičnjak. Zašla je među ruže, uzela suhu granu i, bijesna i iznemogla, počela udarati po prekrasnim ružinim pupoljcima.
Odjednom se začuo bolan krik.
Ružino trnje izgreblo je Ljubav oči.
Ludost nije znala što da učini.
Pronašla je Pobjedu, osjećaj nad osjećajima, ali Ljubav je postala slijepa.
Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti i naposljetku odlučila zauvijek ostati uz Ljubav i pomagati joj.
Od tada je Ljubav pobjednik nad osjećajima, ali je ostala slijepa, a Ludost je uvijek prati.
Vjerovali u to ili ne, morate se složiti da bez ljubavi ne bi mogli zamisliti život, a koliko uz nju ide uistinu ludosti, to ostavljam vama da procjenite....
Lubav se rodi, živi i umire u očima.
Shakespeare
......jer Ljubav je sve.....
.....Ljubav je ljepota, dobrota, radost, sreća, iako ponekad i tuga i bol....
.....Ljubav je duga na nebu nakon kiše....
.....Ljubav je poljski cvijet u proljeće.....
.....Ljubav su kapi kiše na oknu prozora.....
.....Ljubav je razumjevanje, zagrljaj utjehe, šapat nježnosti.....
.....Ljubav si ti, Ljubav smo svi mi, Ljubav je svijet......
.....jer Ljubav je sve.......
Ljubav je ptica, mora letjeti.
Madonna
Najljepše stvari su upravo one koje dolaze besplatno.
Stoga želim vam svima SRETNO VALENTINOVO!
Proveli ga s nekim posebnim, ili sami, nije važno, ljubavi ima dovoljno za sve, stoga nemojte štedjeti, primajte je i darujte otvorena srca!
I za kraj, evo jedan tekst koji mi se jako svidio:
Don't let someone become a priority in your life,
When you are just an option in their life.
Relationships work best when they are balanced.
Never explain yourself to any one.
Because the person who likes you doesn't need it,
and the person who dislikes you won't believe it.
When you keep saying you are busy,
then you are never free.
When you keep saying you have no time,
then you will never have time.
When you keep saying that you will do it tomorrow,
then your tomorrow will never come.
When we wake up in the morning, we have two simple choices:
go back to sleep and dream, or wake up and chase those dreams.
Choice is yours.....
We make them cry who care for us.
We cry for those who never care for us.
And we care for those who will never cry for us.
This is the truth of life, its strange but true.
Once you realise this, its never too late to change.
Don't make promise when you are in joy.
Don't replay when you are sad.
Don't take decision when you are angry.
Think twice....act wise.
Time is like a river.
You cannot touch the same water twice,
because the flow that has passed will never pass again.
....So, enjoy every moment of your life.....
- 08:00 -
Komentari (22) - Isprintaj - #
petak, 21.12.2007.
Bijeli Božić
( Pjesma je iz filma:Kako je Grinch ukrao Božić)
* * *
........snježne pahulje tiho padaju na uspavani grad. Zvukovi crkvenih zvona postaju sve glasniji. Badnja je noć i svi idemo na polnoćku. Djeca se smiju, odrasli međusobno pričaju. Okolo nas svjetla na ukrašenim kućama svjetlucaju u raznim bojama, a kraj njihovih prozora mogu se vidjeti okićene jelke. Pjevušim riječi Oliverove pjesme "Bijeli Božić":
"...Bijeli Božić zasjao
kao zlatni brijeg
i u sobi ostao
jer je vani snijeg
Božic bijeli začaran
radostan i svet
mozda takav jedan dan
zbliži cijeli svijet...."
I sve je nekako čudesno i magično. Lijepo i spokojno.....
* * *
Eto, zbog tog posebnog ugođaja i svih tih lijepih osjećaja koji me ispunjuju tih dana u godini volim Božić. Ali i zbog mnogo toga još.
........volim Božić zbog snijega i radosti koju on sa sobom donosi. Pokušajte si na tren predočiti veliki, sniježni pokrivač koji je prekrio kuće, parkove, ulice, drveće.....i sve se odjednom čini takoo idiličnim i u isti mah spokojnim. Čudna tišina se uvukla u svaku poru naših života i unjela osjećaj sreće. Nadam se da će ga ove godine biti!!
........volim Božić zbog darova, naravno , jer zapravo, kakav bi to bio Božić bez njih!!! Još dok sam bila malena sjećam se da sam jedva čekala Božićno jutro kada bih otišla do bora po darove. Bio je to trenutak ushita i iznanađenja, lijep osjećaj. I danas je slično, samo što u večini slučajeva znam što ću dobiti..
Razumljivo, svi mi volimo raznorazne materijalne stvarčice, one su ipak većim djelom dio naših života i nadasve bi bilo glupo reći da ih se odreknemo. Taj mali znak pažnje od drage nam osobe usrećuje nas i stvara u nama osjećaj sreće jer smo nekome važni i netko misli na nas.
Ali Božić ne bi bio Božić kad se barem u to čudesno vrijeme ne bi prisjetili i onih drugih darova, najeftinijih, a ipak najljepših. Darova srca i ljubavi. Jer sve ove lijepe, šarene stvari o kojima sam sada govorila su samo simbol onog što uistinu želite darovati. Pa zašto onda ove godine ne biste pokušali darovati upravo to?
Kao npr. nešto poput ovoga što je napisala jedna spisateljica:
" Prvog dana Božića dala sam svojim najdražima:
Dar moje pune pozornosti.
Drugog dana Božića dala sam svojim najdražima:
Dar poletnosti.
Trećeg dana Božića dala sam svojim najdražima:
Dan kreativne energije.
Četvrtog dana Božića dala sam svojim najdražima:
Dar jednostavnih blagdanskih radosti.
Petog dana Božića dala sam svojim najdražima:
Dar nježnosti.
Šestog dana Božića dala sam svojim najdražima:
Dar vedrine.
Sedmog dana Božića dala sam svojim najdražima:
Dar ljepote.
Osmog dana Božića dala sam svojim najdražima:
Dar komunikacije.
Devetog dana Božića dala sam svojim najdražima:
Dar iznenađenja.
Desetog dana Božića dala sam svojim najdražima:
Dar čuđenja.
Jedanaestog dana Božića dala sam svojim najdražima:
Dar mirne sredine.
Dvanaestog dana Božića dala sam svojim najdražima:
Dar radosti "
Sarah Ban Breathnach
......volim Božić zbog kolača. Ne bih bila ja, kad ne bih i to spomenula, ipak je sve slatko moj nbr.1 I to naravno zbog maminih kolača, jer ona definitivno radi najbolje kolače. Ja i sestra joj rado pomažemo, a ove godine namjeravam napraviti i jedan sama, dakako ako uspije......jer ne mogu se baš pohvaliti velikim kulinarskim umjećem, ali korak po korak napredujem.
........volim Božić zbog kićenja bora. Obožavam stavljati sve te blistave kugle koje onda svjetlucaju u tmini sobe. Iako s druge strane uvijek se tada sjetim bajke H.C. Andersona "Jela" u kojem je jelka prikazana kao živo biće, što zapravo biljke i drveće uistinu jesu, te i oni pate i osjećaju. Ona je uživala biti okićena i primjećena tih nekoliko dana, iako su je posjekli i odnjeli iz šume koja joj je bila dom. Ali kada su blagdani završili naprosto su je bacili kao i sve ostalo smeće da se osuši i umre. Ne mogu reći da ne volim kada u kući okitimo živo drvce, ali možda bi bilo praktičnije kititi plastične jelke, a žive posaditi u vrt i tamo ih onda okititi.
........vjerojatno bih mogla nabrojiti još tisuću razloga zašto volim Božić i ove zimske blagdane....grad je lijepo okićen, svi su nekako bolje raspoloženi i međusobno više povezani nego inače, imamo praznike, koje ću najvjerojatnije provesti učeći, ali svejedno , pa doček Nove godine, ispijanje šampanjca, ples, zabavu.....i kao i svake godine bit će sve savršeno.......
........samo fali malo više ljubavi, da imam nekoga kraj sebe,da bude samo moj....ali valjda će se i taj netko uskoro pojaviti u novoj godini koja dolazi......a dotle, imam svoju obitelj, svoje prijatelje, koji su tu uvijek za mene.
.......ovu godinu baš nisam vjerovala u sebe, bilo je uspona i padova, bilo je suza i smijeha, bilo je svega....zato se nadam da će se to promjeniti, da ću se ja promjeniti u nekim stvarima i da će u godini koja slijedi biti bolje.
Zapravo, nije važno zašto volite Božić ni gdje ni kako će te ga proslaviti, važno je jedino da budete sretni, okruženi ljudima koje volite i da vjerujete u čuda jer tada je sve moguće. Stoga uživajte u ovim blagdanskim trenucima. Budite s obitelji. Smijite se zajedno, razgovarajte, ili naprosto radite nešto što vas usrećuje.
Želim vam svima sretan Božić i novu 2008. godinu.
Da vam se svi snovi i želje ispune.
Do ponovnog pisanja, jedna velika, snježna PUSA
voli vas sve Natural Blondie.
I za kraj, jedna blagdanska poruka koja mi se jako svidjela:
"Paradoks našeg vremena je da gradimo sve više zgrade, no nižeg smo praga tolerancije, autoceste su šire, a pogledi na svijet su uži. Trošimo više, a imamo manje, kupujemo više, a manje uživamo. Imamo veće kuće, a manje obitelji.
Sve je podređeno uštedi vremena, a vremena imamo sve manje. Imamo veće obrazovanje i titule, a manje smisla, više znanja, a manje pravilno prosuđujemo, više stručnjaka, a više problema, više medicine, a manje zdravlja.
Pijemo previše, pušimo previše, nerazumno trošimo novac, smijemo se premalo, vozimo prebrzo, previše se ljutimo, prekasno liježemo, preumorni se ustajemo, čitamo premalo, previše gledamo TV, rijetko se molimo.
Umnožili smo stvari koje posjedujemo, ali smo smanjili vlastite vrijednosti. Previše pričamo, rijetko volimo i prečesto mrzimo.
Naučili smo kako zaraditi za život, ali ne i kako živjeti. Dodali smo godine životu, ali ne i život godinama. Bili smo navodno na Mjesecu i natrag, ali imamo problem upoznati svog susjeda. Mislimo da osvajamo svemir, a borimo se sa neistraženim u sebi. Napravili smo velike stvari, ali ne i dobre.
Bavimo se pročišćavanjem zraka, a ne duše.Pišemo više, a učimo manje. Planiramo više, a postižemo manje. Naučili smo žuriti, ali ne kako strpljivo čekati. Stvorili smo kompjutore u koje pohranjujemo sve više informacija da čine sve više kopija, a sve manje komuniciramo.
Ovo su vremena brze hrane i spore probave, velikih ljudu i sitnih duša, naglih obogaćivanja i šupljih veza među ljudima. Ovo su vremena dviju plaća u obitelji, a više razvoda, ljepših i većih, ali razorenih kuća. Ovo su vremena pelena koje se bacaju, veza za jednu noć, pretilih tijela, tableta koje čine „čuda“ od veselja do smirenja i na kraju smrti. Ovo su vremena kada je život u „izlogu“, a „skladišta“ su prazna.
SJETITE SE PROVODITI VRIJEME S LJUDIMA KOJE VOLITE, JER NEĆE ZAUVIJEK BITI TU.
SJETITE SE REĆI LIJEPU RIJEČ, TOPLO ZAGRLITI LJUDE KOJE VOLITE, JER JEDINO BLAGO KOJE MOŽETE DATI JE VAŠE SRCE, A TO NE STOJI MNOGO.
SJETITE SE IZREĆI VOLIM TE AKO TO STVARNO OSJEĆATE.
SJETITE SE POMOLITI, NAĆI MIR U SEBI I POMOZITE ONIMA KOJI GA TRAŽE."
George Carlin, komičar
* * *
Ovu pjesmu posvećujem meni nekom jako dragom.
Mislim na tebe svaki dan, iako možda nisi svjestan toga.
* * *
- 09:45 -
Komentari (49) - Isprintaj - #
utorak, 13.11.2007.
KNJIGE VS. TELEVIZIJA
boomp3.com
" U zaljubljenosti prestajemo jesti, spavati, raditi, izgubimo mir. Mnogi se ljudi prestraše jer, kada se ona pojavi, poruši sve na što naiđe. Nitko ne želi da mu se svijet pretvori u kaos. Zato mnogi ljudi uspjevaju prevladati tu prijetnju i nastoje održavati kuću, odnosno strukturu, koja je već trula. Oni su inženjeri već preživjelih stvari.
Drugi, pak, rade upravo obratno: predaju se bez razmišljanja, nastojeći u zaljubljenosti naći rješenja za sve probleme. Na druge ljude prebacuju svu odgovornost za svoju sreću, kao i svu krivnju za svoju moguću nesreću. Uvijek su euforični jer se dogodilo nešto divno, ili deprimirani jer im je nešto neočekivano sve uništilo.
Udaljiti se od zaljubljenosti, ili joj se slijepo predati - što je od toga manje pogubno?
Ne znam. "
Paulo Coelho, Jedanaest minuta
* * *
Ljudi mi kažu da se ne može nekog odmah voljeti. Prvo nastupa zaljubljenost. Tvoja duša i tvoje srce je u toj posebnoj fazi kada sve vidiš na ljepši način, čak i one trenutke zbog kojih si prije gubila živce (primjerice gužva u prometu). Oni ti se odjednom čine besmislenim....
Ali zašto ga ne bih mogla naprosto voljeti od samog početka?
Pa voljeti se može cvijeće u vrtu čije se pastelne boje preljevaju na suncu. Voljeti se može nebo dok njime preljeće jato ptica. Voljeti se može miris pokošene trave i ubralih trešnjanja, zalazak sunca i jutarnja kava. Voljeti se može pjesma koja upravo na radiju svira. Voljeti se može ljubičasta boja i mjehurići sapunice.
Mnogo toga se može voljeti, a da nismo isprva u to bili zaljubljeni.
Zašto onda ne bih jednostavno mogla voljeti njegov sanjivi pogled dok me promatra?
Njegov osmijeh dok se smije?
Njegove oči kada u tami sjaje poput zvijezda na nebu?
Zašto ga onda ne bih smjela od prvog trenutka voljeti?
* * *
Dugo sam razmišljala kako da ovaj post započnem. Uvodnim pozdravom tipa hay, kako ste, što ima? (pravilo bontona) ili nečim više dojmljivim...tako da sam se na kraju odlučila za ovo drugo.
Razlog tomu nije još jedna tema posvećena ljubavi, stoga ne bih htjela ulaziti u dublju polemiku oko razlike između "voljeti nekoga" i "biti zaljubljen u nekoga"
I, ne, nemojte se pitati je li se ovaj tekst koji sam napisala odnosi na mene, to sada nije važno....ja sam ionako stalno zaljubljena, na ovaj ili onaj način....a je li volim nekoga? To može samo vrijeme pokazati.....
Zapravo, ovaj me se citat dojmio u knjizi koju sam upravo pročitala, pa sam ga odlučila prepisati. Nisam mogla odoljeti, a da pritom ne napišem i svoj komentar....koji bi mogao biti početak nekog mog budučeg romana (hihihi) nekog lijepog sunčanog dana u budučnosti ili naprosto trenutak inspiracije....zapravo, nije ni važno....
Ono što me zapravo zanima je što ste vi osjetili dok ste čitali ovaj citat? Je li vas se dojmio? Je ste li se pronašli u njemu?Je ste li poželjeli pročitati cijelu knjigu? Ili ste možda kao i ja dobili potrebu izljeva osječaja?
Milijun nam se pitanja počne stvarati u glavi dok čitamo neku knjigu....tako se i meni dogodilo....zato volim čitati.
Kad bi me pitali da izaber između gledanja televizije i čitanja, bez razmišljanja bih izabrala čitanje. Čitajući dublje se povežeš s likovima iz knjige, ne rijetko se poistovječiš s njima, ono što oni proživljavaju u određenim trenucima, bol, tugu, radost...počenš i ti osječati....to postane naprosto dio tebe.....kao da si zakoraknuo u neki novi svijet.
I to za mene predstavlja neku posebnu vrijednost.
Opčenito, smatram da je gledanje televizije gubljenje vremena.
Ok, svi smo mi odrasli gledajući ju, i naravno, i ja ju gledam, i smatramo ju izvorom zabave, i to stoji, ali u posljednje vrijeme ne mogu više ništa pametno naći.
Primjerice, sve same neke španjolske, talijanske, portugalske, pa čak i naše!, i ne znam kakve već sapunice....priča već odavno poznata.... same intrige, spletkarenja, zapleti, prevare, ne zna se ko je kome sin, a još manje, ko je kome otac, sluga otkrije da je zapravo bogataš, ostali sve sami bogatuni, pitanje je samo otkud im toliki novac, i naravno ljubavna priča između skromne i plemenite "pepeljuge" koja nakraju dakako postaje princeza i hrabrog i snažnog "princa" koji će istina biti malo priglup tokom serije i zaveden od neke zlice, ali će nakraju napokon "progledati" i odjahati u suton po svoju jedinu i pravu ljubav........zapravo, na kraju (čitajte: u zadnjem nastavku) svi negativci će tragično završiti ili se preobraziti u dobre ljude, a svi oni pozitivci će se međusobno pomiriti i živjeti sretno do kraja života.. i...blablabla...i da ne zaboravim nadodati pokoju vračaru sa onim svojim napitcima za zaljubljivanje, zaboravljanje, letenje i ne znam šta već sve ne i pokojeg lika koji ima kakti amneziju, pa se onda na kraju svega sjeti....takoo prozirno. A nakraju ostaje pitanje, što ste pametno naučili iz svega toga? Možda koju španjolsku riječ i da dobro uvijek nakraju pobjeđuje, ali to je sve.
Što se tiče ostalog programa, sve sama ponavljanja....ono, čekaj, pa prošle sam to godine gledala, a i predprošle, koliko se sjećam...mislim, ono zaista, šta ne mogu nešto novo otkupiti?!?!
Šport baš i ne pratim, osim klizanja. O nogometu, košarci, rukometu nešto malčice znam, jednom prilikom su mi obasnili što je zaleđe, jedanaesterac, i te stvari, ali zaboravila sam.....i tako jednom prilikom bila neka "važna utakmica", ovisno što pod tim pojmom mislite, a frendica i ja se dogovorile za kavu...i odemo mi u prvi birc u kvartu...gužva, sve puno testosterona, bulje u ekran. Odemo mi u drugi...opet, sve sami muškraci...i u prvoj prostoriji, i u drugoj i u trećoj, zasjedali pred male ekrane....odemo mi u treći, opet ista stvar, i u četvrtom nema mjesta...postane nam smješno, mislim zaista, ni kavu nemaš gdje više popiti!!! I na kraju se zgurale za neki stol u jednom od tih birceva, s jedne strane buka, utakmica je u tijeku, ni da se skineš ne bi primjetili, s druge strane, neki likovi, u žaru priče (nije o politici bila riječ) jedan se od njih razmahao rukama,mlati sve oko sebe i dere se ono sto na sat......., ne čuješ ništa....prestrašno......neuspjela kava.....i onda gol.....i svi na noge lagane....a moja frendica isto sva sretna, a onda će....a za koga mi ono navijamo?
Jedino što volim pogledati je poneka serija. Primjerice Tree Hill. Ova sezona nimalo ne kaska za predhodnima, glazba je i dalje fenomenalna (sve već odavno skinuto ), a i mnogo toga će se novog uzbudljivog dogoditi i naravno par za koji sam cijelo vrijeme navijala će napokon biti zajedno .Vidjet će te i sami.
I dakako film, iako u filmovi nema toliko intenzivno prikazanih emocija kao u knjigama. U večini slučajeva sama slika ne može nam u potpunosti dočarati određenu situaciju, ne možeš se toliko povezati sa likom i zapravo tek kada pročitaš knjigu po kojoj je određeni film rađen možeš točno znati, potpuno osjetiti kako se netko osjećao i što je proživio u određenoj situaciji. Iako ima i zaista dobrih filmova, ono zaista dobrih, koji te onako ostave bez daha, knjige su mi draže.
....jer knjige nam omogućuju da sanjamo....o onome što smo nekad bili, o onome što jesmo, o onome što bi htjeli biti....
....jer knjige su na neki način ogledalo nečije duše, ali isto tako i naše, čitajući knjigu imamo mogučnost dubljeg povezivanja s nekim likom i pronalaska samih nas u njemu.
....jer zapravo niti jedna knjiga nije nikad u potpunosti pročitana, jer svakim njenim novim čitanjem shvatimo da smo otkrili još toliko toga novoga iako smo bili uvjereni da smo bili otkrili sve....
....i nije važno je su li se vremena promjenila ili mi i naš način razmišljanja ili naprosto taktika čitanja, jedino što je važno je da smo u toj istoj knjizi već požutjelih korica u mogučnosti pronaći toliko različitih varijacija samo jedne, jedine priče.
Bitan element (za mene), možda i najbitniji koji daje važnost nekom filmu je glazba. Kao što znamo, ona radnju filma prati cijelo vrijeme i kroz nju mi pratimo razne promjene koje se događaju unutar samog lika ili vani u svijetu kojem živi. Osobno smatram da bez nje, film za mene ne bi imao nikakve vrijednosti...
Postoje knjige uz koje sam se smijala, uz koje sam plakala, uz koje bih ostala zatečena i bez komentara, ali lagala bih kad ne bih napisala da postoje i takvi filmovi. Najvjerojatnije je to zbog samih riječi koje su bile u njima izrečene....bolno istinitih riječi....kao i u ovom citatu....riječi koje ostave neizbrisiv trag u nama....riječi iz kojih nešto shvatimo i naučimo....riječi zbog kojih postanemo svjesni sebe i naših djela....životnih riječi.
I baš zbog svega toga, biram knjigu. Sve svoje i tuđe misli i osjećaje pretočene na list papira, zapečačene za vječnost....
"On bi morao znati da je veliki cilj ljudskog bića shvatiti potpunu ljubav. Ljubav nije u drugome nego u nama; mi je budimo. No za to buđenje potreban nam je drugi. Svijet ima smisla samo ako imamo s kim podijeliti svoje osjećaje. "
Paulo Coelho, Jedanaest minuta
* * *
I zato ga volim.
* * *
- 18:50 -
Komentari (39) - Isprintaj - #
četvrtak, 11.10.2007.
SHOPPING
" Nemam ništa za odjenuti ", ne znači, naravno, da se moramo povući u nudizam ili osamu, to znači da u našem ormaru nema ništa što bi odgovaralo našem raspoloženju ili nudilo pravi odraz našeg trenutačnog života.
Kennedy Fraser
Obožavam šoping. Mislim, zaista obožavam. Jednostavno, taj osjećaj hodanja po dućanima, isprobavanja ili samo gledanja raznoraznih krpica. Ne moram uvijek nešto i kupiti, to me naprosto usrećuje.
Ne mora postojati poseban dan ili trenutak, ponekad jednostavno poželim malo otići u taj raznobojni svijet mode.
Najčešće, frendica i ja skoknemo do grada, prošetamo po dućanima, "informiramo" se o novim stvarima, prodiskutiramo previsoke cijene i onda, kada ne pronađemo ništa prikladno, utješimo se vrućom čokoladom ili nečim slatkim. ( dobra zamjena! )
Ali volim i sama otići i kupiti nešto novo.
Najviše od svega mrzim ići sa razlogom po dućanima jer tada sigurno neću pronaći ono što tražim. Takav mi shoping prestavlja opterećenje, a i svima oko mene. Volim kada od prve nađem nešto što mi se sviđa, a tada to najčešće i kupim.
Problematične točke su mi hlače i cipele. Što se tiče hlača, skoro nikad nisam zadovoljna modelom i moraju mi stajati baš onako kako sam si zamislila, jer nama šanse da dam ni kune za nešto čime nisam oduševljena, pa ta kupovina može potrajati i nekoliko mjeseci.
A šta se tiče cipela, iz dućana me nema dva sata vani, mama, ako je samnom, počne prevrtati očima, a i prodavačica polako šizi... stoga...ako kojim slučajem naiđem na one koje mi odgovaraju, ne kupujem dugo druge. A i onako nisam baš fan cipela.
Ali zato obožavam kupovati razne majice. Kada vidim neku novu slatku majicu koja mi još pri tom i dobro stoji, jednostavno ju moram imati (bez obzira na cijenu ), a onda mama doma šizi.....
Hmh...nisam baš osoba od karaktera...lako potrošim đeparac na neki novi odjevni predmet, pa čak i unaprijed, ali sve što kupim mora mi se uistinu i sviđati.
Najčešće ipak pričekam rasprodaju, jer tada vidiš uistinu pravu vrijednost određenog odjevnog predmeta. Za to imam pravu strategiju. Prođem sve dučane u kojima najčešće kupujem, probam odjeću koja mi se sviđa, zapamtim ju i onda kada nastupi rasprodaja samo dođem kupiti. Ali onda se znam uistinu i rastrošiti jer uz neke već prije viđene stvari, kupim i dva, tri druga odjevna predmeta.
NIsam zaluđeni shoppingholičar niti neki modni freak koji mora imati sve i obavezno se oblači po zadnjoj modi. Kupujem ono što mi se sviđa, i koliko mogu iako kao i većina, podliježem modi, te nemam neki svoj određeni stil. Ne patim na marke, ali na kvalitetu da, tako da ću dati i više novaca ako znam da je kvalitetno.
Istina je kada kažu da nas na neki način odjeća određuje. Po tome kako se oblačimo tako će nas i drugi ljud najčešće procjenjivati i gledati. Osobno, mislim da je to u večini slučajeva pogrešno. Ne mora značiti da su sve šminkerice uobražene glupače, niti da su svi alternativci čudaci i freakovi.
Tu činjenicu su stvorili neki zavidni pojedinci. Šminkerice, uistinu mogu biti umišljene glupače, ali i sasvim normalne cure, a alternativci nadasve simpatični i kreativni ljudi sa stilom. Pa ipak, po odjeći koju netko nosi, može se zaista puno toga saznati o toj osobi.
Kako ćemo se oblačiti određuju mnoge komponente. Društvo u kojem živimo, ljudi s kojima se družimo, glazba koju slušamo, mjesta gdje izlazimo, a i sam naš duh i spremnost na isprobavanje.
A i samo naše raspoloženje ima odlučujuću ulogu u tome. I kod mene same. Kako se tog dotičnog dana osjećam, tako ću se i obuči. Kada sam lošije volje variraju tamnije boje, a kada sam u poletu, onda isplivaju na površinu vedriji tonovi.
Kako sam se i ja svih ovih godina mijenjala, tako je i moja odjeća bila različita. Postojala su razdoblja kada sam preferirala crnu boju i nisam mogla smisliti sisterkinu zaluđenost rozom bojom, razdoblja kada sam nosila samo hlače i tenisice, a sada mi nekako pašu pastelne boje i ženstvenija odjeća.
Ne mogu se deklarirati ni kao totalna šminkerica ni kao neobična alternativka, a ni kao obična klasičarka, valjda sve pomalo, prosječna osoba. Sve ovisi o danu, izlasku i prilici. Ili kako bi se reklo, kako mi taj dan paše. Za izlazak se najčešće obučem ženstvenije i ozbiljnije, za faks i šetnju po gradu malo opuštenije. Ali, najbolje se osječam u tenisicama, nekoj slatkoj majici i hlačama.
Mislim da je, bilo kako se oblačili, važno ostati dosljedan sebi i ne podlijegati utjecajima okoline. Tada kada budete nosili ono što uistinu volite nositi i što će na neki način činiti vaš personalitet, ljudi će vas i više cijeniti.
Evo, svidjelo mi se nešto što sam pročitala u jednoj knjizi, dotična spisateljca kaže:
Moda blijedi. Samo stil ostaje.
Coco Chanel
" Sve mi želimo iskušati modu, ali ipak bi se na kraju većina nas opredjeljila za stil.
Moda je kult, stil je filozofija.
Moda ismijava invidualnost, stil je slavi.
Moda je zapravo površna i dosadna. Stil je ponosan i velikodušan.
Moda je provokator, stil više voli smirivati.
Moda sama sebi čestita, stil čeka neizbježne komplimente.
Moda se može kupiti. Stil se mora posjedovati.
Moda pogađa, stoga može samo blefirati. Stil zna.
Moda je nestrpljiva i konačno prolazi."
I što bih rekla za kraj je, da najviše moramo biti svjesni da je odjeća samo puka materija, način izražavanja naše kreativnosti i postojanja. Ona dolazi s jednom sezonom i odlazi s drugom. Ona je prolazna. Ona nije mjera, ona nije kvaliteta čovjeka samog po sebi. Nas ne čini odjeća. Ona nam ne diktira kako bi smo se trebali ponašati, koliko bi trebali biti cijenjeni i poštovani. Ona nas može samo kratkotrajno usrečiti. Ona je stvar, obična stvar koja se može zamjeniti, obojiti, baciti, zaboraviti.......
Stoga ne gledajte sebe i druge po odjeći koju nose, cijenite ih po onome kakvi su zaista u svoj svojoj puni i ljepoti.
PS : Hvala vam svima na komentarima, ne znam kada ću napisati novi post...kako se kaže, ljudi odlaze kako bi se mogli vratiti....trenutačno nisam baš raspoložena, moram poraditi na nekim stvarima o kojima mi se neda tu govoriti, a i nemam više puno slobodnog vremena za pisanje, ali možda će biti uskoro....
....poseban pozdrav mojoj dragoj prijateljici ako bude čitala ovo, sve ćemo mi to preživjeti, draga moja, a i vama ostalima pozzz
- 08:30 -
Komentari (35) - Isprintaj - #
srijeda, 19.09.2007.
Ma pusti, nek je ljubavna
....ponekad nam ljubav dođe nečujno poput latica cvijeća što tiho padaju na tlo....
...ponekad se ta ljubav skrivala cijelo vrijeme u nama i ispunila nam dušu i srce, ali je nismo bili svjesni ili si nismo htjeli priznati da znamo da je tu........
....ponekad je ona ta koja nam je bila potrebna i koju smo tražili u svakom nepoznatom kutku, u svakoj novoj ulici i usamljenim danima....
....i možda nas baš ona može učiniti najsretnijma na cijelom svijetu....
.....jer eto, takva je ta ljubav, uistinu prekrasna.....
....i stoga.....
.....ne, ne tražim ljubav da nam bude potreba ili navika bez koje ne možemo ili ne znamo živjeti.....
.....tražim ljubav koja će biti iskrena i nesebična.....
.....ne, ne trebam ljubav o kojoj će se pisati pjesme i romani, zbog koje će se ljudi smijati i plakati, o kojoj će se danima govoriti....
.....trebam ljubav koja će biti posebna i jedinstvena, baš zato jer će biti samo naša....
....ne, ne sanjam o ljubavi cijeloj obojanoj u ružičasto....
....sanjam o ljubavi koju čine dobri trenuci koji se pamte, ali i oni loši iz kojih se nešto nauči....
....ne, ne želim savršenu ljubav i idealne dane....
....želim ljubav prepunu poljubaca, osmijeha i zagrljaja, bez laži i pretvaranja, jednostavnu i spontanu, ali ispunjenu i sa pokojom suzom i tužnim pogledom (jer sve je to dio ljubavi)....
....da..... želim sve to i mnogo više.....
....ali najviše od svega želim tu ljubav s tobom....
- 18:25 -
Komentari (33) - Isprintaj - #